Tuzla, april 2007
Prvi put se oglasio nesto iza pola noci. Vani je prohladno i moguce je da mu je bilo hladno. Tuzno se oglasavao u jednom od betonskih ispusta, pokraj ulaza u zgradu. Naselje Zlokovac u Tuzli. Okolo puno betona i svaki zvuk se čuje glasnije nego što u stvari jeste. Ili se to samo učinilo.
Tuzno cviljenje se nastavilo. Razbijalo je san, ali i izazivalo sazaljenje. Ko zna, mozda je odlutalo od majke i izgubilo se. Ili mu je majku toga jutra ubio šintor Meho Šišić. Kao i obično, po nalogu šefa koji mrzi životinje, Muhidina Čelikovića.
Zasigurno je štene bilo sve to: i gladno, i žedno, i uplašeno. Izgubljeno u okrutnom svijetu. Neki, uznemireni, gledali su iz daljine, zracne linije stotinjak metara, kada je izisao monstrum. Svijetla trenerka, možda siva ili krem boje. Ili je pidzama. U mraku se ne vidi najbolje. Ali, vidjelo se kad ga je udario nogom. Da ga usutka. Vratio se u jazbinu u kojoj nije mogao zaspati. Od cviljenja šteneta.
Kada je bol prestala, mali se oglasio. Opet tuzno cviljenje. Sada je vec bilo jasno da plače i od udaraca osobe koja se čovjekom može nazvati jedino što hoda i oblači se kao ljudsko biće. Već je oko 1,3o sati. Izaci i uzeti ga. Daleko je, obući se, preci nekoliko mjesta kojima prolaze suludi, noćni vozači. Gdje s njim, kada ga uzmemo?
Ubrzo je ponovno izišao monstrum u svijetloj trenerci. Srednjih je godina, nazire se. Ovoga puta, u ruci je nosio motku. Nesto poput bejzbol palice. Nešto dugačko, tesko. "On ga ubija!" panično se čuo glas djevojke s balkona. Vidjelo se kada je usao u betonski ispust. Zamahnuo je i mlatnu u malo koje je sklupčano plakalo u tmini. Zamah, drugi... ne cujes nista, ali osjecas onaj potmuli, tupi udarac. "Ubio ga je", sada je vec histerisala djevojka.
Tajac. Zatvaraju se balkonska vrata i prozori. Neko je ospovao, rekao "gad jedan". Monstrum u svjetloj trenerci, usao je, s motkom, u četvrti ili peti ulaz četvrte lamele od Hametove pijace. Naselje Zlokovac.
Nisam mogao dugo zaspati. Monstrum je, vjerovatno, vrlo brzo u svom brlogu zahrkao snom "pravednika". Mali se vise nije cuo. Grad je, konačno, utonuo i tihu, mracnu noc. Koju je, doskora, remetilo jedno malo, gladno i uplašeno, jadno štene. Što ne uradi šintor, uradit će plahi, pošteni građanin u svijetloj trenerci. U noći dugih motki...U Tuzli, uoči Uskrsa, 2007. godine. Amen!
Autor: Kalendar, Tuzlaci Tuzlacima
link
Tuzla, februar 2007:
foto: mp
Clanak o ubijanju pasa u tuzlanskom skolskom dvoristu, forum Tuzlaci Tuzlacima
